Sposobnost umijeća pokreta se krije u glavi svakog čovjeka u univerzumu njegova utjelovljenog uma. Okrivanjem te zatomljene sposobnosti mi otkrivamo i način kojim si otvaramo jedan od puteva ka ostvarenju umijeća življenja, a to je cilj svakog svjesnog bića. Čini vam se da ovom izjavom dotićem tisućljećima otvoreno i diskutirano filozofsko pitanje. Ne neću filozofirati o umijeću života, ispričat ću vam jednu priču.
"Jedan čovjek je, iako nam ništa napisano nije ostavio u nasljeđe, pokrenuo i usmjerio svjetsku mudrost i svojim izgovorenim mislima obilježio pojam umjeće življenja. Živio je u vremenu prije rođenja Krista, u zemlji koju nazivamo koljevkom znanja i kulture. Rođen u tada već velikom gradu, pod suncem juga kontinenta, on je odrastajući zavolio njegove bijele ulice, trgove i ljude s kojima je razgovarao i razmjenivao misli do svoje smrti. Njega je zanimala mudrost o čovjeku, a ne mudrost o prirodi koja se širila izvan zidina grada. Tvrdio je da na poljima i među drvećem nemože ništa naučiti. Viđali su ga često kako satima stoji na jednom mjestu na trgu, utonuo u duboke misli. On je mislio o životu i živio ono što je mislio.
Drugi su pisali o njemu i zabilježili da je jednoga dana usklikuno: "Ja znam da ništa ne znam."
Više od dva tisućljeća su njegove misli prepričavane i citirane, misli koje je on razmjenjivao sa ljudima koje je sretao na svojim lutanjima trgovima i ulicama. Njegova majka je bila babica, pa je on svoj posao uspređivao s njenim. Želio je biti nešto kao babica, samo pomagati pri porodu svjesne spoznaje koja je kako je on tvrdio dolazila samo iz dubine svakog pojedinog čovjeka.
"Ja neželim nikoga učiti životu, jer i ja još uvijek učim živjeti, učim od Vas." govorio je svojim sljedbenicima koji su vjerno zapisivali njegove misli. On se bunio i uzvikivao.
"Vi nesmijete učiti napamet ono što vam govorim jer to je dokaz da nemate svojih misli. Razmislite i zaključite sami, kao što to ja uvijek činim. Vjerujte u svoj um, svoju razboritost jer bez vaše svjesne spoznaje o sebi samome vam ni bogovi nemogu pomoći. " iznosio je svoje misli glasno i na koncu bio zarobljen i optužen da zaluđuje mladež i huli bogove. Presuda je glasila smrt.
"Ja neželim nikoga učiti životu, jer i ja još uvijek učim živjeti, učim od Vas." govorio je svojim sljedbenicima koji su vjerno zapisivali njegove misli. On se bunio i uzvikivao.
"Vi nesmijete učiti napamet ono što vam govorim jer to je dokaz da nemate svojih misli. Razmislite i zaključite sami, kao što to ja uvijek činim. Vjerujte u svoj um, svoju razboritost jer bez vaše svjesne spoznaje o sebi samome vam ni bogovi nemogu pomoći. " iznosio je svoje misli glasno i na koncu bio zarobljen i optužen da zaluđuje mladež i huli bogove. Presuda je glasila smrt.
Taj čovjek je spustio mudrost sa neba na zemlju, unio ju je u grad i kuće, pozivajući čovjeka da razmišlja o sebi i životu, da sam razlući što je dobro, a što loše za njega. Umro je ostavši vjeran svom načinu života, svojim mislima i svom karakteru. Drugi poslije njega su pokušali slijediti njegove misli, poistovjećivali svoje s njegovima, ali su tek oni koji su od njega uistinu naučili samostalno donositi zaključke bili njegovi istinski sljedbenici i živjeli njegovo toliko željeno umijeće življenja. "
Umijeće življenja nije lijepi stan, skupi automobil, vila na moru, raskošna odjeća. To su, o našoj financiskoj moći ovisna, kupljena materijana dobra koja čine naš život udobnijim i ugodnijim. Umijeće življenja proizlazi iz naših misli o nama samima, misli koje prelaze u osjećaje sreće, zadovoljstva, mira i spokojstva, a to je cilj kojem bi svako svjesno biće trebalo težiti. Probuđenom željom za ostvarenjem umijeća pokreta mi potićemo upravo te naše mogućnosti na svjesno i pravilno djelovanje.
Umijeće življenja nije lijepi stan, skupi automobil, vila na moru, raskošna odjeća. To su, o našoj financiskoj moći ovisna, kupljena materijana dobra koja čine naš život udobnijim i ugodnijim. Umijeće življenja proizlazi iz naših misli o nama samima, misli koje prelaze u osjećaje sreće, zadovoljstva, mira i spokojstva, a to je cilj kojem bi svako svjesno biće trebalo težiti. Probuđenom željom za ostvarenjem umijeća pokreta mi potićemo upravo te naše mogućnosti na svjesno i pravilno djelovanje.
Misaona, ideokinetička slika je osnova našeg svjesnog postojanja, u svakom novom trenutku se zrcali nova slika u našem mozgu, svaka naša misao je slika onoga o čemu mislimo, a iz nje onda proizlaze naši pokreti kojima ostvarujemo naša djela. Razmišljajući o nećemu mi te slike ne spoznajemo svjesno, nepamtimo ih jer bi to bilo preveliko opterećenje za naš um. One su same po sebi razumljive, kao i iz njih proizašli pokreti tijela kao npr. ustajanje iz kreveta, odlazak u kupaonu, pijenje prve jutarnje kave, odlazak na posao, kuhanje, pospremanje, čitanje knjige, gledanje televizije i sjedenje za stolom pri svečanim večerama.
Te pokrete izvodimo makinalno, ali vjerujte mi svaki i najmanji pokret našeg tijela ostavlja jednu malu slikicu u galeriji našeg senzomotoričkog pamćenja.
Tako nastaje čovječuljak u našoj glavi kojeg su znanstvenici već davno nazvali Homunkulus.
On je stiliziran kao čudovište sa velikim usnama, jezikom, šakama i stopalima, podijeljen na osjetilnu i pokretačku stranu tijela.
Te pokrete izvodimo makinalno, ali vjerujte mi svaki i najmanji pokret našeg tijela ostavlja jednu malu slikicu u galeriji našeg senzomotoričkog pamćenja.
Tako nastaje čovječuljak u našoj glavi kojeg su znanstvenici već davno nazvali Homunkulus.
On je stiliziran kao čudovište sa velikim usnama, jezikom, šakama i stopalima, podijeljen na osjetilnu i pokretačku stranu tijela.
Danas se zna da je djelovanje tog malog čudovišta puno kompliciranije, ali to nama ne smeta da bi si uistinu napravili njegovu misaonu sliku i počeli komunicirati s njim.
Zamislimo ga kao biće koje nema svjesnu spoznaju, ali osjeća poticaj i reagira na njega, kao ježa koji se u trenutku opsnosti sklupča u svoje bodlje ili kao puža koji se pred opasnosti uvlači u svoju kućicu ili ga jednostavno pretvorimo u Leonardo- Vitruvievog čovjeka zatvorenog u kvadrat i kružnicu.
Leonardo je pokretima Vitruvievog čovjeka kvadrirao kružnicu, dakle mi svojim svjesno izvedenim pokretima u svom prostor- vremenu možemo puno više.
Leonardo je pokretima Vitruvievog čovjeka kvadrirao kružnicu, dakle mi svojim svjesno izvedenim pokretima u svom prostor- vremenu možemo puno više.
4- D samomobilizacijom mi možemo kvadrat pretvarati u kubus, ikosaedar, pentagram, a tragovi koje naši pokreti ostavljaju u našem prostor- vremenu su zlaćane spirale izrasle iz geometrije našega tijela i zakona zlatnog reza.
Makinalno izvedeni pokreti ruku, nogu, jezika i usnica čine najveći dio našeg dnevnog gibanja, ali to su oni pokreti koji tako i tako zauzimaju najveći dio našeg središta za pokretanje u mozgu. Drugi dijelovi tijela, kralježnica, rameni pojas, prsni koš i zdjelični pojas se pri našim makinalnim pokretima ne pokreću dovoljno, ponekad satima ostaju u istom položaju.
Manu propria kineziterapija i njene metode 4- D samopoimanje, 4- D samostabilizacija i 4- D samomobilizacija je moj koncept po kojem pokušavam u mozgovima mojih pacijenata stvarati nove motoričke karte po kojima će se oni kasnije lakše snalaziti u svakodnevnim pokretima, pokušavam im ukazati važnost tih karata za djelovanje njihova mozga i njihovo svrsishodno djelovanje u životu.
Danas mnogi posjeduju u svojim automobilima computerizirane vodiće koji im olakšavaju snalaženje u nepoznatim gradovima, ledeni glas neke nepoznate osobe ih vodi do adrese koju su utipkali u computer. Zamislite vaš mozak kao computeriziranog vodića u vašem autu, podatke koje ste svojom 4- D samomobilizacijom ucrtali u njegovim motoričkim kartama kao chip koji ste ugradili u compuor, a nepoznati ledeni glas koji vas vodi ulicama doutipkane adrese kao vašu svijest o pokretu. Tada se sigurno nećete više bezglavo vrtiti se u kružnom toku svojih navika.
Bez 4- D samopoimanja naši pokreti ostaju cijeli naš život makinalni, a ono čudovište u našoj glavi doista ostaje nesvijesni "Homunkulus". Tako izvedenim pokretima ruku, nogu, usana i jezika Homunkulus dobija sve veče ruke, usne i jezik, a njegov trup se, zahvaljujući našem zaboravu se sve više smanjuje. Pokrečući ruke i noge mi ne obraćamo pažnju na preciznost i lakoću pokreta naših dlanova, stopala i prstiju, pa Homunkulusove šake i stopala gube osjećaj za elastičnost i šalju sve manje poticaja za preciznost njihovih pokreta.
Osjetilni Homunkulus dobija sve manje podražaja za njihove pokrete, a Homunkulus za pokretanje šalje sve manje impulsa za pokrete. Zbog gubitka samoosjetilnosti naše šake i stopala gube elastičnost, a prsti sposobnost izvođenja preciznih pokreta.
Prevorimo 4- D samopoimanjem, ideokinetičku sliku Homunkulusa u Leonardo- Vitruvievog čovjeka kojem smo dodali spiralnu dinamiku univerzuma misaono- osjetilno- osjećajnog u nama i pokušajmo 4- D samostabilizacijom i 4- D samomobilizacijom usavršiti geometriju našeg tijela i pokreta.
Prisjetimo se pokreta uvlačenja konca u malenu rupicu na igli. Obično mislimo da su toj nespretnosti krivac naše oči. Uzimamo sve jaču dioptriju na naočalima, ali sam pokret ipak postaje sve nespretniji. Krivac smo mi jer smo prstima oduzeli sposobnost preciznih pokreta. Godinama krivo nagomilavanje snage u prste rezultira nepokretljivosti njihovih zglobova. Snaga za pokrete prstiju dolazi iz mišića dlana, a prsti su samo izvođaći pokreta.
Naš mali mozak koji komunicira s Homunkulusom, a ne sa našom svjesti, organizira naše navike i nesvjesne svakodnevne pokrete. Nesvjesno osakaćeni pokreti rezultiraju mišićnim napetostima, jer mozak ne pozna mišiće nego pokret koji smo mi svojom željom i svojom namjerom smislili. Mozak reagira na našu misao o pokretu i šalje za njega potrebnu količinu energije u mišiće. Zbog uskraćenog pokreta ta enerija neiskorištena za rad mišića, prelazi u njihovu napetost, a iz nje proizlazi osjećaj boli. Zbog osjećaja boli pokreti se skraćuju, a u malom mozgu dolazi do motoričke amnezije, mali mozak zaboravlja širinu i preciznost pokreta. Nedovoljno ili krivo opterećeni zglobovi gube svoj prostor, u njima se ne stvara dovoljno tekućine, pa klizanje zglobnih ploha postaje isto bolno jer se one pri takvim pokretima oštečuju. Zamislite što bi se dogodilo s motorom vašeg automobila kada bi ga vozili bez ulja za podmazivanje.
Prisjetimo se pokreta uvlačenja konca u malenu rupicu na igli. Obično mislimo da su toj nespretnosti krivac naše oči. Uzimamo sve jaču dioptriju na naočalima, ali sam pokret ipak postaje sve nespretniji. Krivac smo mi jer smo prstima oduzeli sposobnost preciznih pokreta. Godinama krivo nagomilavanje snage u prste rezultira nepokretljivosti njihovih zglobova. Snaga za pokrete prstiju dolazi iz mišića dlana, a prsti su samo izvođaći pokreta.
Naš mali mozak koji komunicira s Homunkulusom, a ne sa našom svjesti, organizira naše navike i nesvjesne svakodnevne pokrete. Nesvjesno osakaćeni pokreti rezultiraju mišićnim napetostima, jer mozak ne pozna mišiće nego pokret koji smo mi svojom željom i svojom namjerom smislili. Mozak reagira na našu misao o pokretu i šalje za njega potrebnu količinu energije u mišiće. Zbog uskraćenog pokreta ta enerija neiskorištena za rad mišića, prelazi u njihovu napetost, a iz nje proizlazi osjećaj boli. Zbog osjećaja boli pokreti se skraćuju, a u malom mozgu dolazi do motoričke amnezije, mali mozak zaboravlja širinu i preciznost pokreta. Nedovoljno ili krivo opterećeni zglobovi gube svoj prostor, u njima se ne stvara dovoljno tekućine, pa klizanje zglobnih ploha postaje isto bolno jer se one pri takvim pokretima oštečuju. Zamislite što bi se dogodilo s motorom vašeg automobila kada bi ga vozili bez ulja za podmazivanje.
Noć je vrijeme mira za naše tjelesne strukture, ali dok mi spavamo ne spava i naš "Homunkulus". On održava onu napetost u mišićima s kojom smo krenuli na počinak, a senzori za pokrete u mišićnim tetivama čekaju na naše buđenje.
Leonardo- Vitruviev čovjek u našoj glavi će se buditi s nama i preuzeti djelovanje uspavanog Homunkulusa.
Osnovno pravilo u sportu i plesu je da prije početka i na kraju treninga istegnemo mišiće. Strečing je danas trend, svi govore o njemu, mediji nas pozivaju na tečajeve rastezanja mišića, o njemu su napisane knjige skicirane s dijelovima tijela i mišićima koje treba rastezati, nacrtani su i putevi kako to treba izvoditi.
Osnovno pravilo u sportu i plesu je da prije početka i na kraju treninga istegnemo mišiće. Strečing je danas trend, svi govore o njemu, mediji nas pozivaju na tečajeve rastezanja mišića, o njemu su napisane knjige skicirane s dijelovima tijela i mišićima koje treba rastezati, nacrtani su i putevi kako to treba izvoditi.
Naš radni dan je isto kao i sport i ples opteretio i skratio naše mišiće. 4- D samomobilizacijom mi održavamo našeg "Čovjeka" budnog i spremnog za djelovanje. Nakon izvjesnog vremena on će održavati našu svijest o tijelu i pokretu budnom i mi se nećemo više morati konzentrirati na izvođenje pokreta. Onaj instiktivni i intuitivni dio naše svjesti koji smo, djelujući racionalno, potpuno zanemarili će ponovo dobiti svoje mjesto u našoj samospoznaji. Budan "Leonardo- Vitruviev čovjek" u našoj glavi će nas u predvečerje prisjetiti da je potrebno rastegnuti mišiće, vratiti im njihov pravi oblik i duljinu, jer tek iz svoje osnovne duljine mišić je ponovo spreman za korektno djelovanje. Rijetko tko u svakodnevnom životu na kraju radnog dana rastegne mišiće, a oni se u stanju vašeg noćnog mirovanja skrate još više.
Buđenje tada više neće biti bolno, jer cijelo tijelo neće biti ukočeno, a odlazak u kupaonicu, koji je ponekad podsjećao na križni put, će odavati lakoću i geometriju naših pokreta. Mi nismo padali pod križem, ali naši pokreti su bili svedeni na nultu točku i mi smo se slično robotima bez spoznaje osobnog ritma valjali do tuša. Svješću našeg budnog čuvara zdravlja mi ćemo se odmah pri buđenju rastegnuti, nekoliko puta zjevnuti i na gipkim stopalimo odplesati do kupaonice.
Umijeće naših svakodnevnih pokreta proizlazi iz 4- D samopoimanja, 4- D samostabilizacije i 4- D samomobilizacije, što znači iz zdravih, opuštenih i rastegnutih mišića.
Buđenje tada više neće biti bolno, jer cijelo tijelo neće biti ukočeno, a odlazak u kupaonicu, koji je ponekad podsjećao na križni put, će odavati lakoću i geometriju naših pokreta. Mi nismo padali pod križem, ali naši pokreti su bili svedeni na nultu točku i mi smo se slično robotima bez spoznaje osobnog ritma valjali do tuša. Svješću našeg budnog čuvara zdravlja mi ćemo se odmah pri buđenju rastegnuti, nekoliko puta zjevnuti i na gipkim stopalimo odplesati do kupaonice.
Umijeće naših svakodnevnih pokreta proizlazi iz 4- D samopoimanja, 4- D samostabilizacije i 4- D samomobilizacije, što znači iz zdravih, opuštenih i rastegnutih mišića.
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen